Veganstvo i feminizam

Patrijarhat: vladavina nad ženom i prirodom

Izvor: womanofvegan.com Izvor: womanofvegan.com

Svake godine širom sveta 8. marta obeležava se Međunarodni dan žena. Pošto je Socijalistička partija Amerike organizovala Dan žena u Njujorku 1909. godine, nemački delegati predložili su na Međunarodnoj konferenciji socijalističkih žena 1910. godine da se svake godine organizuje „poseban dan žena”. Nakon što su žene stekle pravo glasa u Sovjetskoj Rusiji 1917. godine, 8. mart je tamo postao nacionalni praznik. Tada su taj dan uglavnom proslavljali socijalistički pokret i komunističke zemlje dok ga feministički pokret nije usvojio oko 1967.

Kad danas govorimo o feminizmu (ili bolje rečeno – feminizmima), govorimo o skupu ideologija i pokreta koji zagovaraju ekonomsku, društvenu i političku jednakost žena, ali se pojam neupitno proširuje na jednaka prava svih ljudi – neovisno o rodu, polu, rasi, veroispovesti i seksualnosti, dokle god oni ne ugrožavaju prava i slobode drugih. Podrazumeva se solidarnost s diskriminisanim grupacijom, kao i zajednička borba za kvalitetniji svet. A sa druge strane, neretko se borba protiv okrutnosti prema životinjama etiketira kao militantan lični izbor, ali i ekstremno (feminističko) političko shvatanje. Ako svojim izborom negativno utičemo na tuđu slobodu i život, onda to nije više naš lični izbor nego ugnjetavanje drugoga.

Prošlog meseca, u Pančevu se dogodio užasan incident koji ne samo da je jasno pokazao položaj žena i neljudskih životinja u današnjem društvu, već je izvukao i jasnu paralelu između njihovih prava. Na jednu opozicionu poslanicu bačena je živa kokoška. Ako pogledate taj snimak, videćete prestrašenu ženu kako izbezumljeno i uplašeno stoji pred kamerama i isto tako užasnutu i istraumiranu kokošku koja kokodače moleći za pomoć u čudu kako se ona uopšte našla tu. Ako se udubimo u ovaj događaj, on samo slikovito predstavlja svakodnevno verbalno omalovažavanje žena i neljudskih životinja. Koliko ste samo puta čuli uvrede upućene ženama, poput „kokoška, guska, kravetina, krmača, kučka“ i sl. Čak i u nekim feminističkim pokretima često se patnja i iskorišćavanje žena upoređuju s patnjom i iskorišćavanjem neljudskih životinja, ali samo kao metafora, bez priznanja da je to zapravo ista opresija. Izjave poput „žene nisu samo komad mesa“ ili „ponaša se prema meni kao prema životinji“ imaju svrhu da metaforički približe kako se ta osoba oseća – iskorišćeno, zlostavljano, kao da ne vredi ništa. Takve izjave podstiču opresiju nad ostalim životinjama, jer se na taj način ostale životinje objektivizuju i postavljaju kao manje vredna bića, na isti način na koji su u originalnom kontekstu bile postavljene žene. Pojednostavljeno rečeno, ne možemo se boriti za prava jedne grupacije ako istom tom borbom ugnjetavamo druge – na isti način na koji su žene žrtve patrijarhata, neljudske životinje su žrtve specizma. Ako su feministička vizija i ideja svet bez nasilja i ravnopravnost, kako se tu uklapa podržavanje eksploatacije neljudskih životinja? Jedenje mesa, mlečnih proizvoda, jaja, nošenje krzna ili kože, korišćenje proizvoda testiranih na životinjama ili odlazak na mesta gde se životinje drže u zatočeništvu radi ljudske zabave su oblici nasilja.

Svakodnevno smo okruženi pričama o silovanjima, zabrani abortusa (nasilnoj trudnoći) i seksualnom uznemiravanju žena, ali sve su to standardne prakse u savremenim industrijama mleka, jaja i mesa. Reproduktivna sloboda žena, kao i neljudskih životinja, povezana je sa patrijarhatom, kapitalizmom i drugim oblicima ugnjetavanja. Uzećemo za primer pse – neljudske životinje koje čovek u najvećoj meri prihvata kao bliske i sebi slične. U našoj zemlji ne postoji razvijena svest o udomljavanju životinja, već se sve veći broj ljudi opredeljuje za kupovinu pasa. Kada govorimo o rasnim psima, treba naglasiti da u toj, slobodno se može reći odgajivačkoj industriji, ženka ili takozvana „kučka“ je ta koja je najviše eksploatisana. Još dok je beba, ukoliko je zdrava i jaka, ona je odabrana kao (citiram termin sa jednog od oglasa odgajivača) „dobra kujica za parenje“. Dakle, neko prodaje ženu druge vrste kako bi bila silovana i više puta godišnje trudna, a njena deca prodavana kao roba. Ženka najčešće biva silovana i oplođena od strane oca ili brata, kako bi se „zadržala čistokrvnost rase“. Životni vek ženki pasa u odgajivačnicama je neuporedivo kraći u odnosu na ženke udomljenih uličnih pasa.

Izvor: womanofvegan.com

Slično, industrije jaja i mleka se isključivo baziraju na eksploataciji ženskih jedinki. Kada govorimo o jajima, ona su suštinski ženski genetski materijal koji čovek konzumira kao hranu. Ako govorimo o mlečnoj industriji, pre svega je važno istaći da je čovek jedini sisar na planeti koji svesno pije mleko drugog sisara. Ovo je zaista ublažena predstava činjenica – tačnije bi bilo reći da je čovek jedini sisar koji porobljava drugog sisara da bi oteo to mleko koje želi da pije. Kravlje mleko je majčino mleko namenjeno za tele, a ne za čoveka. Konzumerizam i marketing nam vešto umesto silovane i izmučene krave i otetog teleta serviraju „Moju“ kravicu sa cvetom u kosi, karminom i maskarom, te obezbeđuju da surova istina ne dopire do nas. Ta kravica sa tetrapaka ima atribute koji se često pripisuju ženama u negativnoj konotaciji, što opet ukazuje na to da patrijarhat i specizam imaju isti koren, a to su iskorišćavanje i postavljanje žrtve kao manje vrednog bića.

Počevši od sedamdesetih godina XX veka, antropolozi poput Adrijen Zilman, Nensi Tener i Fresnis Dalberg preusmeravaju ranije utvrđeni fokus ili stereotip o „muškarcu lovcu“ na onaj o „ženi sakupljačici“. Od ključne važnosti je podatak da su prepoljoprivredna društva u proseku dobijala oko 80% hrane sakupljanjem, a samo 20% lovom. Autonomija žena u sakupljačkim zajednicama zasniva se na činjenici da su neophodni materijali i resursi bili jednako dostupni i muškarcima i ženama u njihovim oblastima delovanja, pa ipak muškarci su ušli u sukob sa prirodom, dok su žene uzimale ono što je priroda odbacila. Kada govorimo o rodu, važno je naglasiti da rod nije isto što i prirodna/fiziološka razlika između polova. To je kulturna kategorizacija utemeljena na seksualnoj podeli. Ako smatramo da rod ne može da uvodi i opravdava dominaciju, na osnovu čega možemo smatrati da vrsta to može?

Pokreti koji se bore za jednakost kao što su veganski i feministički pokret ne bi trebalo da su podeljeni. Ne smemo ignorisati jasnu povezanost između njih – opresiju i nepravdu. Feministkinje i feministi mogu reći da je njihova ishrana njihov lični izbor i da nasilje nad neljudskim životinjama nema veze sa nasiljem nad ženama, ali na isti način zlostavljači mogu reći da je njihovo zlostavljanje i nasilje nad ženama njihov lični izbor. Možemo reći da muškarac ima „pravo“ da tuče ženu, isto kao što neko ima „pravo“ da jede meso. Naravno, isto važi i kad je situacija obrnuta – vegani/ke i borci/kinje za prava životinja ne mogu biti seksisti/kinje, rasisti/kinje, homofobi itd. Jer ako podržavamo ijedan oblik diskriminacije i nasilja, podržavamo ih sve – oni su suštinski uvek isti, bez obzira na to nad kim se vrše.

Jelena Zoe Disić, 06. Mart 2022.