Uskršnja priča

Izvor: Unsplash Izvor: Unsplash

Kada sam odabrala da pišem ovaj tekst, činilo mi se da sam spremna da raskrinkam surovu istinu koja se krije iza Uskrsa. Međutim, nije lako ući u sukob sa nečim što se zove tradicija. Neki obožavaju ovaj praznik, raduju se farbanju jaja i uskršnjoj trpezi sa porodicom, neki na ovaj praznik gledaju samo kao na neradne dane. Ali postoje i oni koji ga se plaše, koji ne znaju ni šta je, ni zbog čega se slavi, a plaćaju ga svojim životom.

Iz teološke perspektive, Uskrs predstavlja proslavu života, novi početak. Po Bibliji tri dana nakon što je razapet Isus Hristos je ustao iz mrtvih. Dao je svoj život da bi ljudima bili oprošteni gresi. Čin kojim je pokazao neverovatno saosećanje i izuzetno naglasio važnost nesebičnosti. Danas, nažalost, ironično je da se toliko smrti i zla događa kao deo uskršnje tradicije. Ogroman broj farmskih životinja „slavljenje života“ plati sopstvenim životom i to samo da bi se našle na nečijem tanjiru.

Uskršnja jaja su glavno obeležje Uskrsa, ali iza njih se krije užasna priča. Iako možda na prvi pogled ne vidimo, konzumacija jaja i finansijsko podržavanje industrije jaja su njeni najveći uzročnici. Za vreme uskršnjih praznika prodaja jaja se drastično poveća. Bez obzira na sam način uzgoja, bio on kavezni, podni ili slobodni, odnosno organski, svi muški pilići u industriji jaja završavaju ubijeni odmah po rođenju, jer prosto nisu „isplativi“. Uobičajena praksa je da se tek rođeni pilići sortiraju, da bi se potom muški pilići ubacili u veliku plastičnu kesu koja se zaveže dok se pilići unutra guše. Ili pak, u modernizovanim farmama se muški pilići postavljaju na pokretnu traku koja vodi u veliki mikser gde bivaju samleveni živi. Njihove sestre nastavljaju put ka stravičnim uslovima života u kojima će prvi dodir s ljudima doživeti kada ih uhvate kako bi im odrezali kljun da se ne bi povređivale dok se međusobno kljucaju zbog stresa, a drugi put nakon dve godine provedene u kavezima, kada potpuno iscrpljene budu utovarene u kamione za klanicu. Kokoške su osuđene na stalno nošenje jaja, a nakon smrti na njihovo mesto dolaze nove žrtve industrije jaja koja generiše više od 50 miliona tona jaja godišnje u težnji da zadovolji neizmerne ljudske apetite za proizvodom koji ne samo da nije potreban već je i holesterolska bomba. Svakako, postoje i vegani koji proslavljaju ovaj praznik, pa tako postoje mnoge alternative – veganska čokoladna jaja ili pak drvena jaja koja će samo predstaviti simbol poštovanja tradicije, bez potrebe da neko za njih plati svojim životom.

Međutim, to je tek uvod u uskršnju trpezu. Svaka uskršnja trpeza, podrazumeva dosta hrane , ali na čelu je uvek „pečenje“, za ovaj praznik obično „jagnjetina“.

Kako bi jagnjad bila spremna za prodaju u aprilu/maju kada je Uskrs, iako im je prirodna sezona parenja u jesen, ovce bivaju nasilno oplođene ranije, kako bi se jagnjad rodila u decembru ili januaru. Da, jagnjad na uskršnjim trpezama uglavnom su stara ne više od 6 meseci. Podstaknuti profitom, farmeri koji uzgajaju jagnjad uspevaju da rano oplode ovce dajući im hormone ili manipulišući osvetljenjem i temperaturom u zatvorenom. Iako to užasno zvuči, za uzgajivača ovaca najisplativiji deo svake ovce je zapravo njeno jagnje. Njena vuna će verovatno doneti samo 10% ukupne sume novca koju može zaraditi tokom njenog života. Njeno telo na klanju vredi mnogo manje. Glavni prihod ovčara dolazi od prodaje beba klanicama kako bi ih ljudi mogli jesti. Ironično je da je u Bibliji Isus nazvan Agnus Dei što u prevodu sa latinskog znači „jagnje božje“. Međutim, dan kad je Isus svoj život žrtvovao kako bi iskupio grehe čitavog čovečanstva, ljudi danas obeležavaju žrtvom nedužnog jagnjeta i samim time ponovo dovode u pitanje svoju grešnost.

Biblija je napisana u drugačije, surovije vreme. Autori Biblije nastojali su da objasne svet i kako je on nastao, zašto postoje patnje i nepravda, zašto su ljudi izvodili rituale i držali se verovanja koja su vodila njihov život. Biblija ne pokazuje veliku zabrinutost ili ljubaznost prema životinjama, ali mnoga najveća zla se još nisu dogodila u doba kada je Biblija pisana: nije bilo masovnog farmskog uzgoja, transportnih kamiona, masovnih klanica, miksera za mlevenje muških pilića… Sada nema opravdanja za ignorisanje ili opravdanje tog zla. Znanje se razvilo u svim oblastima. Sada znamo da su životinje osećajna, inteligentna bića koja su sposobna za veliku većinu emocija koje ljudi sami osećaju. Takođe znamo da su nevini i nemoćni da se bore protiv zlostavljanja koje trpe. Zato hajde da ove godine, bili vernici ili ne, usvojimo ono najbolje iz biblijskih priča, hajde da oponašamo Isusovo saosećanje u sopstvenom životu pokazujući milost prema životinjama.

Jelena Zoe Disić, 12. April 2023.